Više vređam – pametniji sam!?

sheep-1822137_960_720

Sad ja kao krenem da pljujem neke (konkretne) ljude i to onda znači da sam faca. Nešto slično tome sam pročitala pre koji dan. Razmišljam posle – od mene nikad žena u trendu neće biti. Znači propast živa.

To da ja nekog izvređam na netu ili uživo – e taj se film ne prikazuje.

Da se razumemo, naravno da meni neki ljudi idu na ganglije, i naravno da neke doživljavam kao glupe, vulgarne i zrele za svaku kritiku ali to da ređam psovke i afektiram o nečijem debilizmu, sile nema.

A još da se utripujem da ako to radim sam neviđeno pametna i moćna, ali ni pod razno.

Zašto?

Vređanje ljudi doživljavam kao primitivno ponašanje. Koje pri tome ništa ne rešava. Glupi ostaju glupi, bezobrazni ostaju bezobrazni, ma koliko ih krpili nebiranim rečima. Štaviše, još im se takvim tretmanom daje vetar u leđa. (Ma samo mi fali da ih na kičmu navalim. Baš nemam pametnija posla nego da se s bolidima nadmudrujem.)

U verbalnom omalovažavanju ne vidim ništa junačko i veliko. Svaka džudža može da ređa deseterce psovki. Za to nije nužna pamet. (Da se možda za to škole ne uče i ispiti ne polažu.)

Te fore da si jači štih što se više, da prostite, izdrkavaš nad drugima, to može da se prodaje onima koji u glavi baš i nemaju previše.

Ali, što uvek ponavljam, sloboda i demokratija braćo i sestre, dame i gospodo, pa ko kako voli nek izvoli.

A ja ću i dalje po svome. Kulturna distanca i nezainteresovanost za volove, konje, magarce, koze, ovce, kokoške i ostalu farmu u obličju čovečijem.

Na neke ljude ne treba trošiti ni reči ni vreme.

To utrkivanje da ružnim i prostačkim rečima kao iskaže zgražavanje ili šta god već, nema u tome postignuća. To je slika banalne samodovoljnosti i samodopadljivosti.

Ni glupost ni drskost se ne leče vređanjem. To ide bitno drugačije.

Pogana usta nikome ništa dobro donela nisu.

Ostavite odgovor