Šta je problem savremenog društva?

sara-kurfess-ELuA9ispQHo-unsplash

Jedna od osnovnih razlika između glupe i pametne osobe je u tome što glupa voli da priča a pametna mahom radi.

Glupa osoba ima neodoljiv poriv da svoje mudrolije podeli okolo jer je blaženo nesvesna svojih ograničenja. Ona s ponosom izjavljuje ono što bi iole promišljena osoba prećutala.

Pametna osoba dobro zna u čemu je jaka a na čemu još treba da radi i u tom smislu i koncipira svoj život. Takođe, ona bira na šta i na koga će da troši svoju energiju.

Bistra osoba se ne raspravlja s budalom jer je svesna da ona ne razume jezik argumenta već kao tvrdoglavo june gura svoje po svaku cenu. Pametna osoba stoga ne gubi ni vreme ni živce nego ode svojim putem i bavi se produktivnijim stvarima od raspredanja priča bez svrhe.

Dokazivati budali da je budala je takođe odraz gluposti. Nema budala domet da to shvati.

Postavlja se često pitanje kako budalama doakati, jer (kažu) – namnožilo ih se.

To koliko smo mi vremenom zatupavili je pitanje na koje ne postoji pravi, ili bolje, tačan odgovor. Sve je to teoretisanje.

Suština je u tome da su budale bez srama pa su otuda mnogo ornije da se okruženju prezentuju, što navodi na utisak da ih ima na svakom koraku i da se pametni u manjini.

S tim se ne bih složila, najpre zato što bistri ljudi ne žele da gube svoje dragoceno vreme na unapred izgubljene bitke. Oni žive svoj život. Kada ih isti nanese na nedokucane oni to ili u hodu bez mnogo strke i frke rešavaju ili, ako to nije izvidljivo, menjaju neke svoje postavke jer ne žele da im budala kroji sudbinu. Oni ne sede i ne bave se kukanjem kako je svet otišao dođavola.

Sad bi neko mogao da postavi pitanje – a kako formalno rešiti problem neodgovornog ponašanja plitkoumnih?

Na žalost, lepim rečima teško, jer oni koncept milom ne razumeju. Budali se ne može objasniti da nije u redu, recimo, da đubre baca u reku. Ona će samo da se kezi uz komentar tipa – boli me ona stvar. Ali kada je odereš za impozantnu cifru teško da će se ponovo kurčiti.

Koncept novca (gle čuda) svi JAKO dobro kapiraju.

(Nije nikakva tajna kako je na zapadu rešeno pitanje discipline. Tako što su moljakali ili apelovali na savest? Ne baš. Nego širok osmeh i kazna. Ništa lično, takav je propis.)

Međutim, nisu problem oni koje genetika nije pogledala bistroćom a društvo još svojski poguralo da ponosno pokažu koliko su plitki.

Problem su oni koji imaju dovoljno u glavi ali im mozak radi vrlo selektivno i po principu (isključivo) usko lične koristi.

Problem su neopredeljeni koji o prigodama glume da l’ ludilo, da l’ mudrost. Koji po ličnom ukusu čas dele pravdu i pišu zakone, a čas ih krše i pljuju.

Možemo mi o demokratiji i slobodama da raspredamo naširoko ali dokle god ih većina doživljava kao poligon za lični ćar daleko smo i od pojedinačnog uspeha ali i uspeha društva u celini.

Bez obzira na kojekakve recepture “ u sve upućenih“ i ovih u savremeno-lokalnim tokovima stoji sledeće:

Istinski napredak i uspeh zasnovan na principu – orijentišem se kako mi dune – ta bajka ne postoji.

-*-

Ako vam je potrebna psihološka pomoć ili savet, ako vas muče neka ljubavna ili životna pitanja, pišite ili zakažite online konsultacije. Tu sam za vas. nadastep@gmail.com

Ostavite odgovor