Razlozi varanja

pingvin

Kada kažem da varanje nije problem, većina zausti da kaže da nisam normalna. No pre nego što to urade usledi rečenica:

Varanje je simptom. Samo je pitanje čega.

Znate, teško me je ubediti da osoba koja voli i poštuje svog partnera, koja je srećna u vezi ima poriv da švrlja. Da slučajno poklekne na izazov.

Slučajno se okliznemo na koru od banane. U seksu nema slučajnosti.

Muškarci varaju iz raznih razloga koji u svojoj osnovi uvek imaju emocionalno-psihološku pozadinu.

Ego

Neki muškarci sve svoje odluke donose samo u dosluhu sa egom. Dok traje zaljubljenost, dok je sve sjajno i bajno, ljubav cveta ali kad se roze naočare skinu, kad idealizovanu slike partnerke više nije moguće održati, kreće sunovrat. Muškarac koji je navikao da bude u prvom planu, da je uvek u pravu, da mu se ugađa i mnogo šta toleriše očas posla će se osetiti razočarano. On je navikao na idealizaciju, odobravanje i veličanje, to je njegova slika ljubavi, a čim to izostane eto argumenta i opravdanja da se oseti besnim i izneverenim i da krene da vara.

Zašto neki muškarci postanu opsednuti sobom? Zašto ugađanje i cinculiranje poistovećuju s ljubavlju i prihvatanjem? Pa najčešće zbog popustljivog vaspitanja bez jasno postavljenih granica šta je prihvatljivo ponašanje. To su oni muškarci koji su stalno dobijali poruke da su savršeni. Znate ono sunce-pametno-lepo-mamino-tatino-i-sl.

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

Solidan broj muškaraca se veže za žene koje im u mnogome odgovaraju ali ne u potpunosti. S kojima se u dosta aspekta života slažu ali ne u svim. Dovoljno često je to i aspekt seksa. Neki od njih problem rešavaju elegantnim švrljanjem. Oni ne žele da se raziđu sa ženom s kojom im je u najvećoj meri sasvim lepo i udobno. Oni ne žele da rizikuju s novom potragom zbog straha da će im možda neka druga više odgovarati u seksualnom smislu ali ne i u svakodnevnom životu. Oni otuda prave “kompromis” tako što ono što im fali nađu drugde. Varaju mahom elegantno i promišljeno.

Međutim, ako to partnerka ipak sazna, stepen izdaje koji ona oseti je ogroman. Ona zapravo sve vreme živi u uverenju da je sve ok a onda se ispostavi da ipak nije.

Klasifikacija žena na dobre i loše

Neki muškarci ne mogu da spoje u jednoj ženi odanu suprugu, sjajnu majku i dobru ljubavnicu. Za njih to troje ne ide zajedno. Oni žene vide ili kao kurve ili kao majčinske tipove. Prve su tu za zabavu, druge da ih žene. Prve za seks, druge za porodicu. U vreme momkovanja naveliko se ide iz kreveta u krevet s “lakim” ženskama ali kad stigne vreme da se smire onda se bira “dobra i poštena”. Ona koja se može predstaviti mami. (Ženi koja u mnogome doprinese toj kategorizaciji).

Neki u brak ulaze s jasnom idejom da je to kompromis koji moraju da naprave da bi imali porodicu i decu sa “adekvatnom” ženom, ali posle formalnog vezivanja nastavljaju da žive po starom. Neki se zaista “smire” dok ne dođe dan kad shvate da ta dobra i poštena baš i nije po standardu koji su oni umislili.

Banalizovanje žena i njihovo svođenje na loše i dobre skoro uvek se obije o glavu. Biti zakopčan do grla i rezervisan nije automatska jednakost ni za dobrotu, ni za poštenje, ni za vrlinu. Iza nekih finih ženica se krije nešto sasvim drugo. Onda naravno usledi kolosalno razočaranje koje se leči – pa naravno švaleracijom.

Međutim, i u slučaju da je izabrana stvarno divna osoba ona pre ili kasnije neće biti dovoljna jer joj muškarac u samom startu oduzeo pravo na deo ličnosti tom tupavom kvalfikacijom.

Nezreo sam, tim se dičim.

Imati 30 – 40 – 50 godina za neke muškarce je to samo tamo neka brojka uz koju ne ide ni zrelost, ni odgovornost, ni promišljenost. Neki se muškarci doveka ponašaju kao klinci. To što moguće imaju svoje klince, ne čini ih mudrijim. Oni kroz život idu kao razmažena dečurlija prateći trenutne porive i gledajući da ugode sebi. Uz to varanje ide kao šlag na tortu.

Ekstremna nesigurnost

Ima muškaraca koji su nesigurni u sebe (i svoju muškost) do mere da im je potvrđenje kroz konstantno osvajanje žena nužnost. To je nešto poput uslovnog refleksa, jače od njih. Ta vrsta uspeha je njihov pokretač. To je način da se osete vrednim pažnje. Oni i nisu sposobni da se vežu, niti istinski vole, jer to i nije njihov cilj, niti ih to ispunjava. Oni žive za osvajanje a ako se slučajno ožene, ta sitnica ih neće sprečiti u svom pohodu.

Ovo su bili neki od glavnih razloga varanja a vezano za psihološki profil muškarca, međutim formalan razlog koji će spremno izdeklemovati skoro svaki od nih je sveden na – nezadovoljstvo partnerkom.

To je standadni kliše. To je uobičajeno prihvaćen razlog. Ona ne valja i to je to. Moguće ona stvarno nije po meri, međutim, imamo mi tu jedno veliki problem.

Ako se žena bira polnim organom pa se ispostavi da je izbor pogrešan, dragi moji muškarci, zajebite ono – ne valja partnerka. Ako ženite sliku bez tona zajebite naknadne primedbe da zvuk ne valja. Ne valja brate tvoj stil odabira. Ni kola ne birate po boji i sjaju laka već po performansama. Dajmo ipak malo ozbiljnosti.

Možda ona stvarno ne valja, ali ne ulazi se u veze s pištoljem u čelo prislonjenim. Kako se izabere, tako se i prođe. Površnost nije put za sreću. Mnogo je to nezgodna lutrija. Muškarci moji dragi valjalo bi zapamtiti:

-Loši izbori se plaćaju.

-Brzopletost se plaća.

-Naivnost se plaća.

-Zablude se plaćaju.

-Pogrešna uverenja se plaćaju.

Lako je odgovornost prebaciti na drugu stranu, oprati sebe i onda poleteti u zagrljaj novoj.

Samo znate kako ide, dokle god se ne preuzme odgovornost za zrelost sopstvenih izbora i ne poradi na tome zašto se pogrešno biralo, i dalje će se pogrešno birati.

To mu dođe zakon.

Ostavite odgovor