Nije svaki nezatražen savet kritika

Valja imati svest da dobre ideje mogu poteći sa vrlo različitih adresa. Nije svako drugačije mišljenje nebitno ili stvar kritike i omalovažavanja. Mi ih svojom percepcijom takvim pravimo.
74

Par godina unazad dobijem poruku od mladića koji mi je prijatelj na fejsbuku. Pohvalio je moje pisanje i uputio molbu da ako mogu pasuse odvojim praznim redom jer bi tako bilo preglednije za čitanje.

Malo smo proćaskali, zahvalila sam mu se na lepim rečima a za predlog rekla da ću razmisliti. Posle kontam, meni se tekstovi čine sasvim preglednim i jasnim. Dodatan prazan red mi je delovao nepotrebno. Međutim, rešim da napravim eksperiment. Makar u jednom tekstu.

Nije ostalo na jednom. Sada je to standard. Bez ikakve dileme preglednije je i lakše za vizuelno praćenje napisanog.

Stvar koju volim kod sebe je to što tvrdoglavost držim pod kontrolom. Što sam i dalje spremna da čujem i vidim druge. Što tuđe stavove i mišljenja, i kada nisu laskanje, razmotrim i o njima promislim.

Bandoglavost i sujeta su zajebana stvar. Ako se ufurate u ideju da sve najbolje umete i znate, da su vam samo veliki umovi dovoljno referentni za eventualnu promenu stavova, pre ili kasnije to dođe glave.

Nije mudro kruto se držati odomaćenog, rutiniranog ponašanja i razmišljanja. Valja imati svest da dobre ideje mogu poteći sa vrlo različitih adresa. Nije svako drugačije mišljenje nebitno ili stvar kritike i omalovažavanja. Mi ih svojom percepcijom takvim pravimo.

Kada se oslobodimo uvrežene zablude da to što radimo drugi ne mogu znati bolje od nas možda napravimo bitne kvalitativne pomake. Ne radi se tu samo o tome da možete imati trenutnu i opipljivu korist od nečijeg predloga i saveta. Radi se i o tome da otvarite svoj um da ih primite bez otpora. Da na njih gledate kao informacije do kojih ste mogli i sami doći. Da ih bez grča obradite i donesete o njima realan vrednosni sud.

Skoro sam sličan savet, vrlo odmereno i kulturno, prosledila dečku čija mi se fejsbuk stranica zaista dopada. Neosporan kvalitet i zanimljivost njegovih statusa kvari povremeni manir objavljivanja gromadnih tekstova. Nizovi rečenica bez pasusa i bez ikakvog razdvajanja celina.

U slučaju kračih tekstova to još i može da prođe. Međutim, u slučaju kada su to desetine i desetine redova vrlo lako se gubi fokus i pažnja. Lako se desi da preskočite red ili da se vraćate dva puta na isti. Na kraju veću pažnju obraćate na to da ne omanete kod sleda napisanog nego na sam sadržaj. (A tek na mobilnom, tu je tekst skoro nečitljiv.)

On je brzo odgovorio, zahvalio se na sugestiji i rekao da će voditi računa o tome. Međutim, nije se promenilo ništa. Njegovi autorski tekstovi su i dalje jednopasusni, koliko god redova da imaju.

Kako god, probala sam i to iz najbolje namere. No odluka je na njemu. Moja je da takve tekstove više ne čitam. Uz sav rizik da propustim i veoma zanimljive stvari. Ako čitanje zahteva napor, ali ne u smislu izazovnosti praćenja samog sadržaja, već zbog načina prezentovanja teksta, onda on u mnogome gubi na smislu.

Suština definitivno jeste najbitnija. Međutim, ako se zanemare neka najosnovnija pravila forme, suština se i te kako se dovodi u pitanje.

I za kraj razmislite – da li bi ste pročitali ovaj tekst da je sveden na jedan pasus. Nisam baš sigurna.

Ostavite odgovor