Knjiga me više videti neće!?

Fascinantna mi je ideja nekih ljudi da ih završen fakultet i tih 30-40 položenih ispita i slično nabiflanih knjiga čini sveznajućim. Da im imanje dipolme daje ideju da sad svi i pod obavezno moraju da ih poštuju i cene.
60

Setim se skoro koleginice s fakulteta. Posle diplomskog ponosno je izjavila – šta sam učila, učila sam, knjiga me više videti neće.

Ta izjava je u meni izazvala pomešana osećanja. Malo nedoumicu a malo i nevericu. Pomislila sam, daj bože da je samo toliko srećna što je napokon završila studiranje, da ona to ne izjavljuje ozbiljno.

Međutim, kako sam se od studija udaljavala tako sam shvatala da mnogi to misle vrlo ozbiljno. Zaista postoje ljudi koji od bilo kakvog vida učenja i usvajanja novih znanja beže kao od kuge. I cene da je to sasvim u redu.

To su oni što padaju u bedak kad na poslu moraju neku novu veštinu da savladaju, obuku da prođu. Čist horor.

To su oni što s ponosom ističu svoje opredeljenje da je čitanje knjiga čisto gubljenje vremena. (Imaju preča posla.) To je za one što su nemaju čime da se bave. Za štrebere i luzere. Za one što vole na gluposti energiju da gube. Oni taj luksuz nemaju – njih bre život zove. Biznis i tako to.

To su oni što na pomen opšte kulture, spremno odgovaraju – ma dajte, net je tu. Pa po sistemu šacimetra u sve se očas posla upute. O da. Al’ im upućenost nije mera, nego idu i korak dalje, sve same ekspertize pljušte. I konačni sudovi. Kad se već napor uložio da se naslovi iščitaju da brate oni lepo svoje stavove iznesu.

Ako se malo pozabavimo statistikom svakodnevice lako se uoči sledeće:

• Najviše diplomama mašu oni koji su fakultet na jedvite jade završili.

• Najviše se postignućima diče oni koji su studije preko bede ili pod moranje završavali. Oni kojima su osnovni razlozi upisa bili – naterali me roditelji. Ili – da ne budu gori od drugih. (Pa da, sad svaka džudža može da ima diplomu, gde da je oni nemaju.)

Što se manje učilo, što se više eskiviralo, to je veća potreba da se to malo znanja izreklamira.

Fascinantna mi je ideja nekih ljudi da ih završen fakultet i tih 30-40 položenih ispita i slično nabiflanih knjiga čini sveznajućim. Da im imanje dipolme daje ideju da sad svi i pod obavezno moraju da ih poštuju i cene. Bilo bi baš superiška i laganini da to tako ide u životu ali ne ide.

Da ne bude zabune, i te kako poštujem svaki trud i napor ali, nemojmo se lagati, ne postaje se činom sticanja nekog zvanja nova ličnost. Ne postaje se s tim papirom bitno drugačija i važnija osoba. Diploma pomaže, (negde), da plata bude veća i da forma bude zvučnija ali pokušaj da se njome utera poštovanje ne uspeva nikada. Naprotov.

Što se više diplomom maše, to je veća promaja u glavi razmahanih.

Ljudi uvek prepoznaju malo znanje a veliku sujetu. Nepogrešivo.

Pravi intelektualac je uvek otvoren za nova saznanja i učenje. Ali ne zato što to mora, već zato što to želi. Što ga nova znanja čine srećnijim i ispunjenijim a i osposobljenijim da ide u korak sa izazovima koje život nosi.

Ostavite odgovor