Dobrota = granice

flower-974917_960_720

Rekla bih da je pojam dobrote mnogima i dalje poprilično nejasan pa hajde da stvari objasnim iz malo drugačijeg ugla.

Problem u vezi sada tako prokužene dobrote je u stvari problem nepostavljanja GRANICA.

Ima ljudi koji ne znaju, ili nisu u stanju, da ih postave. Koji ne umeju da kažu NE na INDIREKTNA potraživanja drugih ljudi.  ((To su sve one slatke insinuacije kako bi ti drugi bili srećni kada bio oni nešto za njih uradili)). Time se, sasvim logično, pre ili kasnije upada u zamku prekomernog davanja.

Pošto ljudi uglavnom ne žele sami sebi da priznaju slabost i nemoć kao rešenje se bira ona čuvena izjava – eto, dobrota se ne isplati. To, i uloga nevine žrtve. I jedno i drugo deluje dostojanstvenije nego da sami sebi priznaju da ne umeju da se suprotstave suptilnoj manipulaciji. Bilo bližnjih, bilo u okviru poslovnog i komunikacijskog okruženja.

Lakše im je da kažu da je njima koji su dobri i fini teško da se snađu u svetu koji je postao mesto sebičnih i navalentnih pa otuda ispaštaju.

Takvim stavom se potre pitanje i lične moći i odgovornosti. Ona se defetistički prebacuje na druge koji treba da se poprave i budu bolji.

To je savršen alibi da ništa u svom životu ne menjaju. Da, u stvari igraju kako im drugi sviraju, da se hrane mrvicama tuđe pažnje i ljubavi, jer eto takve su im teške karte podeljene.

Nemoć da se izbore za sebe se pretvara u surovost sveta, pokvarenost drugih, strah od odbacivanja i napuštanja pa se zato mora drugima činiti… Uz pomirljivo ili bajkovito očekivanje da taj svet nekako postane pitomiji.

Bolećivost i strah da se bližnjima kaže DOSTA se pretvara u čuvenoeto, ni hvala da mi kažu a šta sve za njih činim.

Mnogo je simpatičnije reći – dobrota se ne isplati, takva su vremena, nego priznati sebi da smo se upleli u mrežu sopstvenog prekomernog davanja i sad ne umemo iz nje da se izvučemo.

Takođe, mnogo je elegantnije reći – to je jače od mene, ja ne umem drugačije, ja sam starog kova, nego otvoreno sebi priznati – podrazumevaju me i iskorišćavaju.

Lakše je kriviti grozna vremena nego pretrpeti nelagodnost PROCESA UČENJA da se kaže NE na neumerene zahteve.

Nije do dobrote i činjenja, već do UOČAVANJA crte kada ta dobrota i to činjenje prelazi u u svoju negaciju.

Postavlja se pitanje kako na dobrotu i činjenje reaguju ljudi koji su nedvosmisleno manipulativni?

To je svima poznato – tako što dobroćudne tretiraju kao naivne, i to u boljem slučaju, ili glupe budale, u gorem.

Egoistični i samoživi ljudi na druge gledaju isključivo kao na objekte koji treba da zadovolje određene njihove potrebe. Dakle, one koji su tu da budu iskorišćeni. Otuda je vrlo logično da je iz njihove vizure dobrota i činjenje rezervisana za paćenike. Za nesposobne i nesnađene.

Ali gle čuda, njima samima odgovara da bude što više tih istih paćenika koji će im ugađati, dok ih oni ismejavaju. Priznaćete, vrlo zanimljivo, zar ne.

Kod prikrivenije manipulacije na delu imamo ljude čiji je stil života i ponašanja tipa – ja tebi ti meni. Dakle, oni koncept korisnosti izjednačavaju sa pojmom dobrote.

Dokle god to – ja sam dobra tebi, ti si dobra meni – štima, sve je super. Problem nastaje kada im se učini da im nije dovoljno ili na adekvatan način uzvraćeno. Da je vaga prevagnula na drugu stranu. E tada kreće to čuveno – biti dobar se ne isplati.

Ljudima koji koncept uzajamne korisnosti izjednačavaju sa dobrotom jako prija i imponuje da sebe vide kao fine i korektne ljude. Dakle, da se nakite epitetima o širini njihove duše i spremnosti na dobročinjenje.

Ali opet gle čuda, čim im se na davanje ne uzvrati istom merom, na očekivan način i u očekivanim vremenskim okvirima nastaje problem. Skoro u trenutku se prebacuju u ulogu žrtve – eto, kako mi se vraća.

Kod koncepta korisnosti – primarna dobit je očekivana propuusluga. Međutim ako aranžman ne izađe po planu sekundarna dobit (psihološki posmatrano) je kukanje na neisplativost dobrote ili uloga žrtve.

I jedno i drugo je traženje pažnje i potvrde lične vrednosti jer se preko potenciranja na aspektima sažaljenja i stradanja implicira vrednost osobe. Ona je dobra – drugi su loši. Ona se žrtvuje – drugi su bahati. Sve sami plusevi.

Biti dobar je uvek dobro.

Kada nije – onda to i nije dobrota. Onda je ili računica koja se izjalovila ili dopuštanje da nas iskorišćavaju.

Ako vam treba pomoć da postavite zdrave i jasne granice, da se suočite sa svojim strahovima i pogrešnim uverenjima, na pravom ste mestu. Online konsultacije možete zakazati na mail nadastep@gmail.com

Ostavite odgovor