Jedna od uobičajenih zabluda na našim prostorima je i ona da je bitno to kakvi smo u suštini a da to kako tu suštinu predstavljamo i nije tako važno. Međutim, VAŽNO je. Mnogo je važno.
Poenta sa zlim ljudima je u tome što ne postoji mera koliko daleko oni mogu da idu u svojoj malicioznosti. Običan čovek neke granice nikada ne prelazi. Za njih granice ne postoje. Oni cene da im je sve dozvoljeno.
Tumačenje šta je kulturno ponašanje je u poslednje vreme komplikovana stvar. Mnogi obzirno ponašanje doživljavaju kao jaram bivših vremena. Alo, stigla demokratija i sloboda. Ima bre da se radi šta se ‘oće.
Svet je takav kakav je, ljudi takođe. Idealno ne postoji. Čak i da se u četiri zida zatvorimo ne možemo se izolovati od izazova. Šansa da ostanemo bez materijala za ljutnju ne postoji.
Svako može da kritikuje ali da bi te kritike imale težinu valjalo bi da budu na temelju nekih činjenica. Bez njih strašno liče na zlonamernost. Ali još bitnije, niko ih neće uzeti u razmatranje.
Svaka komunikacija jeste nauk. Nije učenje u životu samo ono iz knjiga ili preko formalnih i neformalnih obuka. Najvažnije lekcije su one koje nam prirede ljudi. Bilo da nas svojim rečima pokrenu ili izlude.
Fascinantna mi je ideja nekih ljudi da ih završen fakultet i tih 30-40 položenih ispita i slično nabiflanih knjiga čini sveznajućim. Da im imanje dipolme daje ideju da sad svi i pod obavezno moraju da ih poštuju i cene.
Biti uzdržan u akciji da se drugom naudi ipak nije apsolutna jednakost za dobrotu. Postoje ljudi koji se neće baviti malicioznostima, koji neće gledati kako da drugima napakoste ali ih to ipak ne čini divnim dušicama.
Vreme u kom živimo je vreme osude, vreme dominacije negative i glorifikacije primitivizma a osećaj da postoje ljudi i mesto gde možete biti opušteni i prihvaćeni bez da vas kroz lupu proučavaju je neprocenjiv.
Šta je to uopšte briga? Promišljanje o mogućim problemima i frkama. Ne o onim realnim, postojećim, već o onim imaginarnim. O onim koje ljudi izmišljaju otuda što ne mogu da iskontrolišu svoje strahove i nemire.