<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	
	>
<channel>
	<title>
	Komentari na: Razočaranje u ponašanje drugih	</title>
	<atom:link href="https://nadastepanovic.com/razocaranje-u-ponasanje-drugih/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://nadastepanovic.com/razocaranje-u-ponasanje-drugih/</link>
	<description>Ljubavne, porodične, prijateljske, poslovne … Život čine razne veze, nekad dobre a nekad bezveze</description>
	<lastBuildDate>Mon, 23 Nov 2020 12:26:26 +0000</lastBuildDate>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=5.8</generator>
	<item>
		<title>
		Od: Nada Stepanovic		</title>
		<link>https://nadastepanovic.com/razocaranje-u-ponasanje-drugih/#comment-85</link>

		<dc:creator><![CDATA[Nada Stepanovic]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 23 Nov 2020 12:26:26 +0000</pubDate>
		<guid isPermaLink="false">https://nadastepanovic.com/?p=2273#comment-85</guid>

					<description><![CDATA[Kao odgovor za &lt;a href=&quot;https://nadastepanovic.com/razocaranje-u-ponasanje-drugih/#comment-84&quot;&gt;Negoslava&lt;/a&gt;.

Sve napisano je živa istina. Pisala sam, u par navrata, o tim stvarima. I ono što skoro uvek izvedem kao neku vrstu zaključka je da čovek u svakoj komunikaciji mora da bude vrlo promišljen. U smislu da prvo dobro osmotri s kim ima posla pa tek onda reši koliko će i na koji način da prezentuje sebe, pa i svoju dobrotu i dušu. Baš zato da se ne dovede u situaciju da se zapita - a šta ovo bi, i čime ovo zaslužih.]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Kao odgovor za <a href="https://nadastepanovic.com/razocaranje-u-ponasanje-drugih/#comment-84">Negoslava</a>.</p>
<p>Sve napisano je živa istina. Pisala sam, u par navrata, o tim stvarima. I ono što skoro uvek izvedem kao neku vrstu zaključka je da čovek u svakoj komunikaciji mora da bude vrlo promišljen. U smislu da prvo dobro osmotri s kim ima posla pa tek onda reši koliko će i na koji način da prezentuje sebe, pa i svoju dobrotu i dušu. Baš zato da se ne dovede u situaciju da se zapita &#8211; a šta ovo bi, i čime ovo zaslužih.</p>
]]></content:encoded>
		
			</item>
		<item>
		<title>
		Od: Negoslava		</title>
		<link>https://nadastepanovic.com/razocaranje-u-ponasanje-drugih/#comment-84</link>

		<dc:creator><![CDATA[Negoslava]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 23 Nov 2020 12:08:31 +0000</pubDate>
		<guid isPermaLink="false">https://nadastepanovic.com/?p=2273#comment-84</guid>

					<description><![CDATA[Stalno ponavljam da nas tokom školovanja uče tolikim nepotrebnim stvarima, a ne nauče nas - životu. Valjda smatraju da će nas tome naučiti sam život. A time gubimo dragoceno vreme, na najteži način saznavajući ovakve istine.
Dovoljno sam odrasla i nažalost na sopstvenim leđima saznala mnoge istine u vezi ove teme, a pošto sam videla onaj komentar u Blogovima i tvoj odgovor na njega, da neće biti dopune, dozvoljavam sebi da napomenem nešto što nedovoljno iskusnima možda može koristiti (nisam stručnjak kao ti, ali, ponavljam, život me tome naučio): sve probleme ove vrste rešićete time što ćete, kad činite nekome, to raditi apsolutno bez ikakvog očekivanja, pa čak ni onog da vam osoba kojoj činite ne učini zlo (verujte, zlu i šteti se pre možete nadati od onoga koga ste dobrim zadužili, nego od onoga kome nikada niste učinili ništa) i drugo, nikada ne činiti ništa na svoju ruku, nego tek kada vas osoba kojoj nešto treba sama za to zamoli, da kasnije ne biste doživeli ono, pa on je to sam hteo, ja mu nisam tražio. Inače, upravo zbog ogromne nezahvalnosti osoba kojima ljudi čine, koja se nažalost sastoji ne samo u ignorisanju, nego sve više u nanošenju zla upravo dobročiniteljima, znam sve više osoba kojima je dobročinstvo stil života, a koje biraju da čine dobra dela apsolutno nepoznatim ljudima koje verovatno nikada neće sresti. Tako sprečavam opasnost da se razočaram, najčešće objašnjavaju.
Ma, mogla bih o ovome satima, izvini na smetnji.]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Stalno ponavljam da nas tokom školovanja uče tolikim nepotrebnim stvarima, a ne nauče nas &#8211; životu. Valjda smatraju da će nas tome naučiti sam život. A time gubimo dragoceno vreme, na najteži način saznavajući ovakve istine.<br />
Dovoljno sam odrasla i nažalost na sopstvenim leđima saznala mnoge istine u vezi ove teme, a pošto sam videla onaj komentar u Blogovima i tvoj odgovor na njega, da neće biti dopune, dozvoljavam sebi da napomenem nešto što nedovoljno iskusnima možda može koristiti (nisam stručnjak kao ti, ali, ponavljam, život me tome naučio): sve probleme ove vrste rešićete time što ćete, kad činite nekome, to raditi apsolutno bez ikakvog očekivanja, pa čak ni onog da vam osoba kojoj činite ne učini zlo (verujte, zlu i šteti se pre možete nadati od onoga koga ste dobrim zadužili, nego od onoga kome nikada niste učinili ništa) i drugo, nikada ne činiti ništa na svoju ruku, nego tek kada vas osoba kojoj nešto treba sama za to zamoli, da kasnije ne biste doživeli ono, pa on je to sam hteo, ja mu nisam tražio. Inače, upravo zbog ogromne nezahvalnosti osoba kojima ljudi čine, koja se nažalost sastoji ne samo u ignorisanju, nego sve više u nanošenju zla upravo dobročiniteljima, znam sve više osoba kojima je dobročinstvo stil života, a koje biraju da čine dobra dela apsolutno nepoznatim ljudima koje verovatno nikada neće sresti. Tako sprečavam opasnost da se razočaram, najčešće objašnjavaju.<br />
Ma, mogla bih o ovome satima, izvini na smetnji.</p>
]]></content:encoded>
		
			</item>
	</channel>
</rss>
