U priči o (uslovnoj) nesposobnosti da se zauzmemo i izborimo za sebe najveći problem su relacije s bližnjima. Sa onima do kojih nam je najviše stalo. Sa onima za koje nas vežu emocije.
Nije problem u poklonima i tome koliko će se ko izuti. Problem je u tome šta se njima poručuje. Problem je što su oni pokazatelj koliko je kome stalo i koliko se obraća pažnja na potrebe ili interesovanja druge osobe.
Postoji kategorija ljudi koja uopšte ne kapira kulturno plasirano NE. Oni prepoznaju NE samo ako je izrečeno sa određenom količinom agresije i negativne energije.
Svađe su zapravo dokaz da ne umemo na pravi način da komuniciramo, da se uzajamno ne vidimo i ne razumemo. Da gajimo zablude i iluzije. Da bežimo u poricanja.
Poštujem svačiji izbor, ma kakav on bio. Ali ne poštujem ljude koji pljuju tuđe izbore ničim provocirano. Ne poštujem one što su im usta puna pogrde za sve što nije njihov vrlo lični okvir prihvatljivog.